Ruzmarin je jedna od onih biljaka koju mnogi žele u svom vrtu, na terasi ili čak u kuhinji, i to s dobrim razlogom. Osim što ima prepoznatljiv miris i odličan ukus koji obogaćuje brojna jela, ova biljka ima i ljekovita svojstva. Ali, uprkos popularnosti, većina ljudi se suoči s istim problemom: ruzmarin jednostavno – presuši.
Možda ti se već desilo da ga zasadiš, redovno zalivaš, a on ipak požuti, izgubi na snazi i s vremenom jednostavno nestane. I tu dolazimo do jedne važne istine: ruzmarin nije obična biljka, i zaista zahtijeva poseban pristup.
Za početak, važno je znati da ruzmarin dolazi iz mediteranskih krajeva, što znači da je naviknut na sunce, suvoću i lagano, dobro drenirano tlo. Najčešća greška koju ljudi prave jeste da ga previše zalivaju. Ruzmarin nikada ne voli vlagu koja se zadržava oko korijena. To uzrokuje truljenje korijena, a biljka brzo pokazuje znakove propadanja.
Rješenje je zapravo jednostavno – treba mu oponašati prirodne uslove. To znači da ga sadiš u zemlju koja je lagana i pjeskovita. Ako ga držiš u saksiji, obavezno koristi mješavinu zemlje za kaktuse i univerzalne zemlje, kako bi dobio pravu strukturu.
Još jedan važan faktor je saksija. Ruzmarin ne voli da bude u tijesnoj posudi bez odvoda. Voda mora slobodno oticati, inače se zadržava oko korijena. Zato saksija mora imati rupe na dnu, a idealno je staviti i sloj kamenčića ispod zemlje kako bi drenaža bila još bolja.
A sada dolazimo do glavnog dijela – trika koji koriste iskusni vrtlari.
Riječ je o jednostavnoj navici koju primjenjuju svaka tri do četiri mjeseca: lagano češljanje zemlje i dodavanje sloja komposta koji sadrži prirodne minerale, posebno fosfor i kalijum. Ovaj dodatak jača korijen, podstiče cvjetanje i produžava život same biljke. Kalijum pomaže biljkama da zadrže vodu i da bolje podnose stres, dok fosfor jača razvoj korijena.
Takođe, iskusni vrtlari savjetuju da ruzmarin povremeno prskaš čajem od kamilice. Ne samo da čaj djeluje antibakterijski, već i sprječava pojavu gljivica na listovima i stabljici. Ovo je posebno korisno ako biljka stoji u zatvorenom prostoru, gdje je protok vazduha ograničen.
Ako želiš još jedan trik – povremeno okreni saksiju. Biljka će rasti ravnomjernije i neće se naginjati ka svjetlu. Sunce joj treba bar 6 sati dnevno, pa je najbolje mjesto pored južnog prozora ili na otvorenom gdje ima mnogo svjetla.
Ruzmarin ne voli agresivno orezivanje, ali redovno uklanjanje suhih grana i lagano kraćenje vrhova podstiče razgranavanje i čini biljku gušćom. Ova jednostavna navika ujedno i štiti biljku od štetočina.
Sada se vjerovatno pitaš – da li je potreban neki poseban dodatak za njegu? Ne, sve što ti treba najvjerovatnije već imaš kod kuće. Na primjer, iskusni vrtlari dodaju i malo drvenog pepela (od neprerađenog drveta) oko biljke svakih par mjeseci. Ovaj pepo sadrži prirodni kalijum i pomaže kod rasta i otpornosti ruzmarina.
Sastojci za domaći prirodni tonik koji podstiče rast ruzmarina:
-
1 litra vode
-
1 kašičica drvenog pepela
-
1 kašika komposta ili stajskog đubriva
-
1 čajna kašičica čaja od kamilice
Ovu tečnost ostaviš da odstoji nekoliko sati, zatim procijediš i jednom mjesečno zaliješ biljku njome. Rezultat će te iznenaditi – biljka postaje jača, otpornija i živopisnija.
Za kraj, jedna vrlo važna napomena: ruzmarin ne voli nagle promjene. Ako ga prenosiš iz prostora u prostor, radi to postepeno. Nagle promjene temperature ili vlažnosti mogu mu nanijeti šok, koji se kasnije vidi kroz venuće listova.
Ako sve ovo primijeniš, tvoj ruzmarin će biti zdrav, bujan i otporan. Više nećeš gledati kako se suši bez razloga, već ćeš imati biljku koja ti ne samo uljepšava prostor, već i obogaćuje jela, i pomaže zdravlju. A sve to – uz samo malo pažnje i jedan trik koji vrijedi zlata.
.